Mjesto pored kojeg većina samo prođe
Ako si bio na mojoj šetnji uz obalu prema Stoji, vjerojatno si prošao pored malog spomenika a da ga nisi ni primijetio. Nema gužve, nema štandova sa suvenirima, samo skromna ploča blizu mora. Ja uvijek usporim tu, i obično kažem ljudima: ovo mjesto nosi jednu od najtežih priča u Puli, iako sam prostor gotovo ništa od toga ne odaje.
Ovo je Vergarolla.
Što se dogodilo 18. kolovoza 1946.
U ljeto 1946. Pula se još oporavljala od rata, u neizvjesnom razdoblju prije nego što je konačni status grada bio riješen. Plaža Vergarolla bila je popularno mjesto, a tog dana se tamo održavala plivačka regata, lokalni sportski događaj koji je okupio obitelji, djecu, sportaše, pravo okupljanje zajednice uz more.
Blizu plaže bile su naslagane stare ratne naprave, mine i streljivo preostalo iz rata, navodno čekajući zbrinjavanje. Negdje tog jutra to streljivo je eksplodiralo. Eksplozija je bila golema. Razorila je okupljeno mnoštvo na regati i ostavila pustoš duž cijele obale.
Broj žrtava je nešto oko čega sam oprezan kad pričam ovu priču, jer se izvori jednostavno ne slažu. Procjene koje sam vidio u različitim povijesnim izvorima kreću se otprilike od šezdesetak do preko stotinu, ovisno o izvoru i o tome kako su brojali nestale naspram potvrđeno poginulih. Ne pretvaram se da postoji jedan čist broj. Sigurno je da je riječ o masovnom stradanju, cijele obitelji izgubljene u jednom jutru, i ostaje jedna od najtežih pojedinačnih tragedija u povijesti grada u dvadesetom stoljeću.
Zašto je uzrok i dalje sporan
Ljudi me često pitaju, direktno: je li to bila nesreća ili namjerno djelo? I iskreno im kažem, ne znam, a ne zna ni itko drugi sa potpunom sigurnošću. Povjesničari su kroz desetljeća iznosili različite teorije, neki govore o slučajnoj detonaciji loše pohranjenog streljiva, drugi upućuju na sabotažu povezanu s napetom političkom situacijom tog vremena. Nijedna istraga nikad nije dala konačan, općeprihvaćen odgovor. Neću stajati kod tog spomenika i pričati ti verziju koju ne mogu potkrijepiti. Ono što ti mogu reći jest da je sama ta neizvjesnost dio povijesti, i dio razloga zašto taj događaj i danas nosi toliku težinu.
Zašto je važno izvan same eksplozije
Vergarolla se nije dogodila u izolaciji. Dogodila se usred godina kad je talijanska zajednica Istre prolazila kroz golemi preokret, dok se odlučivalo o poslijeratnim granicama i budućnosti regije. Za mnoge talijanske obitelji s dubokim korijenima ovdje, tragedija se isprepleila sa strahom, tugom i odlukom koju su mnogi ubrzo potom donijeli da odu, dio šireg i i dalje bolno spornog poglavlja povijesti istarsko-dalmatinskog egzodusa.
Ovdje sam posebno oprezan, jer je ovo doista sporno tlo, i različite zajednice i obitelji nose različita sjećanja i različite zaključke o tom razdoblju. Moj posao nije dati ti presudu o desetljećima zamršene povijesti. Moj posao je pobrinuti se da znaš da se ovo dogodilo, da su pravi ljudi s imenima i obiteljima poginuli jednog običnog ljetnog jutra, i da taj tihi spomenik pored kojeg stojiš postoji zato što su ljudi htjeli da se to pamti.
Zašto i dalje zastajem tu
Nisam povjesničar po struci, do ovoga sam došao kroz godine čitanja, slušanja ljudi u Puli koji su odrasli s ovom pričom u svojim obiteljima, i vođenja posjetitelja koji ponekad znaju više o pojedinom aspektu ovoga nego ja. Naučio sam da poštovanje znači reći ti što je sigurno, naznačiti što je sporno, i ne svoditi tragediju na uredan narativ samo zato što uredni narativi bolje zvuče kao stanica na šetnji.
Zato kad stignemo do tog dijela obale, zastanemo, zajedno pročitamo natpis, i razgovaramo o onome što se zna i onome što se ne zna. To je jedan od tiših trenutaka na šetnji, ali za mene je jedan od onih koji najviše znače.