Crkva kakve nema nigdje drugdje u Istri
Većina onoga što pokazujem ljudima u Puli je rimsko — Arena, forum, stupovi koji stoje već dvije tisuće godina. Vodnjan je dvadesetak minuta vožnje dalje i tamo je sve drugačije. To je mirni gradić na brežuljku, s kaldrmom, par kafića i župnom crkvom koja čuva jednu od najneobičnijih zbirki koje ćeš naći bilo gdje u Hrvatskoj: prostoriju s mumificiranim svecima, izloženim javnosti, u staklenim vitrinama.
Iskreno ti kažem odmah: nije baš uobičajeno da gradiću glavna atrakcija budu ljudski posmrtni ostaci, i to definitivno nije za svakoga. Neki uđu i ostanu fascinirani sat vremena. Drugi odustanu na pola i moraju izaći van na zrak. Oboje je normalno. Radije ti to kažem sad nego da se iznenadiš stojeći ispred vitrine.
Što zapravo gledaš
Crkva je posvećena sv. Blažu, a zbirka se stvarala stoljećima, kako su relikvije skupljane i čuvane u njoj, uključujući ostatke nekoliko svetaca koji su se mumificirali prirodnim putem, a ne nekim namjernim balzamiranjem — što ih čini zanimljivima i znanstveno, a ne samo neobičnima. Vidjet ćeš tijela, ruke, lubanje, u različitim stanjima očuvanosti, postavljene s onom jednostavnom, suzdržanom katoličkom pobožnošću koja je jako drugačija od toga kako bi isto prikazao muzej. Nema dramatičnog osvjetljenja ni scenografije smišljene za efekt. Osjeća se onako kako i jest: crkva koja ovo radi jako dugo i ne vidi razlog da to uljepšava.
Neću ti navoditi točan broj onoga što je izloženo niti ti obećati da ćeš vidjeti baš određenu osobu, jer se postav zna mijenjati, a radije da to vidiš svježe nego da te vežem za broj koji sam negdje pročitao. Ono što ti mogu reći je da je riječ o stvarnoj, ozbiljnoj zbirci, a ne o turističkom triku smišljenom za Instagram, iako danas sve više ljudi dolazi baš zbog toga.
Isplati li se put?
Iskreno — da, ako si putnik koji voli vidjeti nešto što nigdje drugdje neće vidjeti. Istra ima puno rimskih ruševina, puno vinograda, prekrasnu obalu, i sve je to divno, ali nakon nekoliko dana počne se stapati u jedno. Vodnjan se ne stapa. Ljudi ga pamte godinama, u dobrom ili lošem smislu.
Ako putuješ s djecom, ili znaš da si osjetljiv na takve prizore, preskoči — nema u tome ničeg lošeg, a Vodnjan ima i drugih stvari: lijepu staru jezgru, dobre male konobe za ručak, proizvođače maslinovog ulja vrijedne posjeta. Možeš imati sasvim lijepo popodne tamo, a da se uopće ne približiš relikvijama.
Praktične napomene
Crkva se nalazi u samom centru starog grada, lako ju je pronaći pješice čim parkiraš. Uvijek kažem ljudima: provjeri trenutno radno vrijeme na licu mjesta prije polaska — preko turističkog ureda, same crkve ili smještaja — jer se mijenja sezonski, a ne želim te poslati u prazno. Obično postoji mala donacija ili ulaznica posebno za prostoriju s relikvijama, odvojeno od same crkve, ali opet, to provjeri na dan posjeta, a ne vjeruj mi na riječ za neki broj.
Kako to uklopiti u dan
Sam ne vodim ture do Vodnjana — moje šetnje ostaju u Puli, pokrivaju njezine rimske i austrougarske slojeve, što je samo po sebi puno jutro. Ali ako imaš unajmljeni auto i slobodno popodne, Vodnjan je zaista drugačija druga postaja: petnaest minuta od Arene, potpuno drugačija atmosfera. Spoji to s ručkom u gradiću i možda stankom kod neke od obližnjih uljara, i imaš pola dana koji ne sliči ničemu drugom što si radio u Istri.
To je jedno od onih mjesta koje preporučujem selektivno. Ako mi netko kaže da želi "nešto drugačije", obično spomenem baš ovo. Ako mi netko kaže da je tu zbog plaža i vina, to izostavim. Znaj koji si ti putnik prije nego kreneš.